Ona se (ili pak njen producent) na svojim albumima uporno trudi pokazati kako ima dobre noge. I čini se da ima, bolje nego facu, ali to zapravo nije bitno.
Holly je unuka Hank Williams-a i vjerojatno cijeli život pokušava ukazati kako nije popularna samo zbog toga.. To je nažalost njen problem s kojim će se boriti, ali niti to nije važno.
Holly sam upoznao sasvim slučajno, prije 4-5 godina u Dubrovniku. Bio je lijep dan, odradio sam kavu, whisky i šetnju, pa sam mislio kako ne bi bilo loše kupiti neki dobar CD da prođe dan. I tako sam ušao u dućan i ne znam zašto (osim ako razlog nisu noge na albumu “The Ones We Never Knew”), kupio sam njen CD – nikad prije čuo za nju. Nije da nisam pobornik vizure lijepih nogu, ali obično ne kupujem CD-e na temelju toga. Ali eto, jesam. No to to nije zapravo važno. Važno je da sam kupio prvi CD kantautorice Holly Williams – The Ones We Never Knew koji je bio odlično produciran i sa par odista DOBRIH pjesama! Jedna se zove Sometimes, a druga Cheap Parades.
E pa Holly je 16.6.2009. izdala novi CD “Here With Me” – nisam ga slušao (naručujem kad se vratim iz Portugala). Zasad je ovaj post samo najava, a ako zasluži, sigurno ću ga komentiati na SEDNA .::. Media. Zasad, moj “respect” ide navedenim pjesmama sa starog albuma.
Tko želi poslušati, ove dvije stvari su u playeru sa strane.
Sometimes
I wish I were the sunset in Verona
I’d make a beautiful picture every time I went to bed
Or maybe more the sunrise waking up to a sad man
And hey if I were the blue skies, I’d never rain on him
Cheap Parades
A memory falls down from where it was
With this confession I beg for more
I never mean to and it’s been awhile
Since I found meaning in these desires
I know it’s wrong to hurt you like this
I know it’s wrong to lie like a kid
