Feeds:
Objave
Komentari

Archive for Rujan 2008.

Prvo sam slušao njen band – Rilo Kiley. Band je bio OK, ali zapravo običan easy listening… Ipak, nisam mogao ne primjetiti (slušno primjetiti!) pjevačicu. Ona je naravno, gorespomenuta Jenny Lewis. Onda sam negdje na netu pronašao da ima solo album “Rabbit Fur Coat“, koji je izašao 2006. a to je negdje i bilo vrijeme kad sam je počeo slušati. Pa sam onda nastavio prokušanim metodama, prvo malo poslušam na različitim streamovima, pa mao pogledam review-e na Paste-u i sličnim časopisima. Pa sam onda odlučio kupiti CD. U Zagrebu naravno ne, jer tada (2006) je nisam uspio pronaći, pa sam pogledao po ustaljenom redosljedu, indie shopovi tipa cdbaby i slični, pa ak nema, na Amazon…

I jako mi je drago da sam je kupio. Super mi je i mjuza, i riječi a svakako i band sa odličnim back vokalima Watson Twins-a.

(više…)

Read Full Post »

Rusi, odnosno da budemo precizniji, građani Tschelyabinsk-a su saznali kad će nad njihovim gradom u “radnom posjetu” biti satelit “Quick Bird” koji za potrebe Google Maps-a snima zemlju.

I što su onda odlučili? Da se okupe na glavnom trgu, stave žute kapice pa zajedno naprave gigantskog “Smiley-a” kako bi ga satelit snimio te potom objavio na Google Maps!!!

Tko ne vjeruje, nek pročita članak na englishrussia.com ili nek posjeti google maps pa i sam vidi – inače slika sa Google Maps (ak vam se neda tražiti) se može vidjeti ovdje

Meni osobno, jedna lijepa vijest u ovom blesavom svijetu! Hvala Božjoj čestici da ima i ovakvih događaja kojima bi šutljiva većina konačno počela umanjivati značaj a bogami i medijsku eksponiranost debila iz BigBrother-a, nogometnih dužnosnika, financijskih i poslovnih (ne)znanaca te muljatorskih političara i sličnog polusvijeta! 

Svaka čast građanima Tschelyabinsk-a!

Read Full Post »

Evo, baš sad slušam 4 CD-a Ron Sexsmitha, i čitam o njemu na Internetu gdje kažu kako je on najpopularniji među kolegama kantautorima (i općenito muzičarima). Ja nisam među njima, ali meni je taj kanađanin odista simpatičan. Uskoro, očekujte neki review na sednamedia!

Read Full Post »

Evo, prije par dana, stigao mi je sa CDBaby.com novi album Christe Couture – “The Wedding Singer and the Undertaker“. Osim što mi je neizbježno došla asocijacija na Bregovića i njegov orkestar, srećom sve ostalo je drugačije – tako da je zanimljivo i bolje…

Dakle, ovo je drugi Christin ablum (prvi je bio “Fell Out of Oz”). Naišao sam na nju preko ne znam više kojeg  web servisa za promociju mladih, neovisnih kantautora. Odmah mi se svidjela, jer ima jedan nenametljiv stil, tako da se prema potrebi može slušati kao “background” muzika kad se nešto radi, a svakako se može slušati i tako da se pojača volume i prati riječi. I u jednoj i u drugoj je varijanti vrlo zanimljivo.

Netko je dobro rekao kako njene pjesme zvuče “kao da vam ona u povjerenju odaje neku vrlo osobnu tajnu”.

Na novom albumu još nemam posebnog favorita (kao što mi je “Jennifer Gray” na prošlom), ali mi je na prvih par slušanja pažnju zaokupila “I Don’t Play Piano” jer mi je fora stvar, a između ostalog na cijelom albumu osim gitare svira i piano!

Svakako preporučujem!

Dok si ne nabavite album, pogledajte jedan od videa na YouTube-u.

Read Full Post »

Znam da ovo nije news blog, ali ne mogu zanemariti ovu vijest. Band s kojim sam počeo ozbiljnije slušati muziku. Band koji mi je pokazao da rock nije samo “fuzz” efekt i natjecanje u brzini pomicanja prstiju po instrumentima, nije samo divlje ponašanje i problemi po novinama, nije samo akustična gitara i usna harmonika,….

Taj je band, dakako The Pink Floyd. A Richard Wright je jedan od njegovih osnivača ( The Pink Floyd Sound, kako se tada zvao) 1965. godine u Londonu. U bandu je svirao sve vrste klavijatura i sintisajzera, a u njemu je ostao sve do kraja. Koga zanima, više detalja može naći na:
http://en.wikipedia.org/wiki/Richard_Wright_(musician)
http://www.pinkfloyd.co.uk

Dragi Richard, tvoja je muzička karijera na mnoge pozitivne načine usmjerila moj život. Hvala na tome i laka ti zemlja!

Read Full Post »

Slušajući ovu pjesmu, osjećam se vrlo suvremeno i “in”. Naime, koliko god naslov zvučao arhaično, zapravo, radi se o jednoj vrlo suvremenoj pjesmi. Naime, svi smo zabrinuti (šala 🙂 ) oko činjenice da će nas uskoro progutati crna rupa uzrokovana LHC (Large Hadron Colider) eksperimentom u CERN-u. Za one koji ne znaju, radi se o eksperimentu kojeg radi CERN, a eksperimentatori se nadaju pronaći, odnosno eksperimenalno dokazati postojanje “božje čestice” a.k.a. Higgsovog bozona – koja česticama daje masu. Važan eksperiment, ozbiljna i vrlo važna stvar, ali o tome u nekom drugom blogu jer ovaj je o muzici, pa predlažem da se vratimo na istu :-). Ne da mislim da LHC nije super važan, dapače!

Dakle, ovo je pjesma o fizičarima različitog spola (s obzirom da smo na planetu Zemlji, imamo dva spola – muški i ženski) koji rade u nuklearnom silosu negdje u USA. Međusobno se privlače, ali su i jako predani svom poslu. Toliko da zapravo ne mogu jasno razlučiti je li njihova strast veća prema fizikalnom eksperimentu (vezanom za atomsku bombu) ili prema fizičkoj (ne fizikalnoj!) privlačnosti među njima. Da li im je važniji peting (naravno samo kao predigra!) na nuklearnoj bojevoj glavi ili mogućnost da pritisnu “crveni gumb” koji će započeti 3. svjetski rat!

(više…)

Read Full Post »

Kišno jutro, popodne, a prilično je sigurno da će takvo biti i večeras. No, začudo, ne osjećam se depresivno niti mislim na sunce i južne krajeve. Zapravo, pravo je vrijeme za koktel, čaj, cigaru, ili bilo koji poznati način da si čovjek na brzinu ugodi.

U takvoj situaciji, naravno nije baš svejedno kakva će muzika biti u pozadini. U ovom trenutku bez puno uvoda i filozofije, predlažem – Josh Riter-a i njegovu pjesmu “Monster Ballads” sa albuma “Animal Years” 

Ja ću je poslušati uz “Black Russian” i jednu lulu duhana English Mixture (Davidoff)

Znam da vjerojatno imate 700 načina da dođete do pjesme koju želite slušati. Ako ne, evo jednog prijedloga – video izvedba iz Somerville Theatre 5.10.2007.

Read Full Post »

Older Posts »