Feeds:
Objave
Komentari

Archive for Listopad 2008.

Zvuči kao u nekom western-u, nije li? Kao npr. djevojka istočno od Pekosa, ili tak nekaj… I stvarno, Google kaže kako ima više Crvenih Rijeka u USA. Jedna Crvena Rijeka (sjeverna) teče Dolinom Crvene Rijeke i granicom između Minnesote i Sjeverne Dakote dok na kraju ne dođe do Kanade (Manitoba) i utječe u jezero Winnipeg, a druga je pritoka Missisipija koja teče između Texasa i Oklahome. O kojoj se radi u ovoj pjesmi? Iskreno, nemam blage veze, a mislim da nije niti važno.

Svatko od nas u svom životu valjda ima jednu djevojku sa obale Crvene Rijeke bez obzira je li ta rijeka u USA, ili se radi o nekom bregu u Zagorju, rijeci ili jezeru ili pak nekoj skrovitoj plaži na Jadranu.

Svatko ima nekoga koga je bezuspješno snubio bez izgleda, obožavao iz daljine, beznadežno zapričavao, glumio prijatelja ( 🙂 ), slao cvijeće, smišljao poklone, trpio prijateljice, išao na mjesta koja ne želi, pokrio se plahtom i radio što ne smije, slušao jedne te iste patetične pjesme, cugao preko mjere,….

(više…)

Read Full Post »

Što su to Carpetbaggers-i? To je US termin za ljude koji pokušavaju stvoriti političku i/ili ekonomsku dobit u područjima koja nisu njihova prirodna, bilo tematski, bilo geografski! 

Znate li za neke primjere takvih ljudi u našoj zemlji? U Zagrebu možda? Za neke koji su fulali i lokaciju i kulturno povijesni okoliš?

Dakle, kao što se iz naslova može pretpostaviti, Amazon je konačno isporučio album Jenny Lewis“Acid Tongue”. Komentari? Zasad ih nema puno, ali nekako mi se čini da će ovaj album doći u onu kategoriju albuma koji mi se svide na n-to slušanje. To je dakako, pohvala za sam album, no od Jenny Lewis nisam ništa manje niti očekivao. Fora mi je i oprema CD-a, najobičniji kartonski “sleeve”, a unutra CD i 4 crno bijele fotografije banda.

Evo dakle, u ovom postu preporučujem pjesmu “Carpetbaggers” u kojoj je gostujući umjetnik Elvis Costello. Možete je poslušati tako da dođete na njen site na MySpace-u, pa tamo odaberete pjesmu po imenu. Moram priznati da mi se muški glas na prvo slušanje učinio poznatim, ali nisam mogao točno odrediti tko, možda zato jer njih dvoje nisam baš očekivao zajedno, no kad sam pročitao popis muzičara, onda sam si mislio – “kak to ranije nisam skužio”… U svakom slučaju, super cool odsviran i po meni minimalistički (a opet dobro) produciran album. Što se mene tiče, nek Jenny što manje radi s svojim bandom Rilo Kiley, a što više sama!

Uživajte u pjesmi, a možda Milan, Duško i ekipa odluče pozvati Jenny na slijedeću kulturnu jesen u Zagrebu, kad je već spjevala pjesmu o njima!

Kog zanima evo i link na tekst – Carpetbaggers Lyrics

Evo i link na more info o Jenny – IMEEM

Read Full Post »

Nedjeljno jutro. Pred odlazak na planinarenje (ispričavam se pravim planinarima što izlet nazivam planinarenjem) na Oštrc.

Kopam po kolekciji CD.a da si nekaj poslušam prije. David Gray. Super, nisam ga već neko vrijeme stavio na CD. Odabirem njegov cover album – “Thousand Miles Behind“. Album je u najmanju ruku zanimljiv po odabiru pjesama. Dylanove – To Ramona, One Too Many Mornings, Buckets Of Rain; Springsteenove – Mansion On The Hill, Streets Of Philadelphia, pa onda još malo Cash-a, Tim Buckley, Will Oldham,… Svakako smatram kako nije baš jednostavno prepjevati neke od ovih pjesama koje su u svojim originalnim izvedbama legendarne. No, ne treba podcijeniti Davida, pravi je on kit…

Ovdje opisujem Dylanovu pjesmu o “jednom jutru previše i tisućama milja iza“. One Too Many Mornings. Nije lako kad se čovjek probudi i ima osjećaj da se zeznuo!
Srećom, jutro je lijepo a ja se ne osjećam niti iza mjesta (bar ne tako daleko) gdje želim biti, a svakako ne mislim da sam u krevetu u kojem spavao noćas, ostao jedno jutro previše…

Ako i vi mislite da nemate gornji “problem” Uživajte u riječima Dylana i izvedbi David Gray-a. Onima koji misle da imaju taj problem, preporučujem poslušati Springsteen-ov “Thunder Road” i krenuti na put!

Video (loše kvalitete) sa Youtube-a je OVDJE, ali preporučujem da ipak poslušate pravi audio…

p.s. Ramona i Streets Of Philadelphia su isto super izvedene 🙂

Read Full Post »

Ne znam kakva je predstava (večeras ću je pogledati), ali svakako mi zvuči interesantno. Dakle, radi se o predstavi koju je režirao Borut Šeparović (ex, ili ne-ex Montažstroj – nisam dobro informiran 😦 ) a glumi pas Capi i ostali od 12 pasa iz azila u Dumovcu. A da, u predstavi se nađe i poneki čovjek glumac – u novinama piše Sven Medvešek, a na webu se nađe da će tu biti i voditeljica azila, Tatjana Zajec, te ostali glumci Mario Kovač, Bojan Navojec i Vili Matula.

Priča je navodno o odnosu beskućnika i psa. Više detalja nakon predstave, a zasad svima kao informacija

Dakle, kog zanima, 5.10.2008., Scena Travno, B. Magovca 17 (plato ispred “Mamutice”), 20h

Read Full Post »

Eto, slušam tako last.fm koji mi sugerira muziku sličnu Daniel Lanois-u kad iz backgrounda koji me vodi kroz dan začujem ženski glas koji među ostalim kaže:

…Your body for my soul
Fair swap, because cheap is how I feel…

Radi se dakako o Margo Timmins, i njenom legendarnom bandu Cowboy Junkies, a pjesma koja me je razveselila i inspirirala na ovaj post je ‘Cause Cheap Is How I Feel.

BTW, sad vidim da je izašao video sa snimanja Trinity Revisited, mislim da ću si ga kupiti kad vidim tko je sve tamo – dovoljno je vidjeti zajedno na stage-u dvije dame koje izuztetno cijenim – Margo i Natalie Merchant ! 

Vidjevši Margo na koncertu na kojem najčešće, kao i inače, sjedi na barskoj stolici (očito inspirirana gledanjem Atomskog Skloništa 🙂 ), ne mogu se ne sjetiti komentara jednog mog prijatelja nakon što je bio na njenom koncertu da mu je bilo teško odlučiti je li mu ljepše Margo gledati ili slušati…

Imajte na umu da je komentar dan prije cca 10 godina  🙂

Read Full Post »