Feeds:
Objave
Komentari

Archive for Siječanj 2009.

Kad sam 2004. kupio album Real Gone, Tom Waitsa i Kathleen Brennan, moram priznati da nije dugo ostao na mom CD playeru. Iskreno, iako JAKO volim Toma i njegov rad, taj mi je album bio malo previše avangardan. No, još tada sam zapamtio jednu pjesmu koja se diskretno “sakrila” među ostalima a koja je po stilu svakako jedna od od onih  (bez obzira na aranžman) koja kod Toma ostaje kroz sve njegove faze i godine…

Pjesma se zove Day After Tomorrow a govori o snu mladog ratnika u Iraku o povratku kući. Klasična, a lijepa protestna pjesma.

U to doba, pjesmu sam kao takvu ostavio “da spava”. Sve do siječnja 2009. kad mi je poštom stigao novi album od Joan Baez, koji se, gle čuda, zove Day After Tomorrow

I tako eto, nakon pokoje godine, uživam u ovoj odličnoj pjesmi, ovog puta u obradi dive protestne pjesme – Joan Baez.

Pogledajte dvije izvedbe:

Tom Waits – Day After Tomorrow

Joan Baez – Day After Tomorrow

Slažem se s Tomom oko navoda:

I still believe that there’s gold

At the end of the world

Baš si razmišljam s obzirom na sve što se dogodilo na ovim prostorima u proteklih 20 godina, kako to da i mi nismo imali ozbiljnu količinu protestnih pjesama? Ili možda jesmo, pa ja ne znam?

Read Full Post »

Gledam već par dana plakate sa kojih me pozdravlja vremešni Ritchie Blackmore (ex. Deep Purple gitarist) i poziva da dođem u Lisinski na njegov koncert. Na prvu loptu, mislim, kako se radi o jednom od onih pozivanja na staru slavu a la Stranglers, Led Zeppelin, Bijelo Dugme,… Najčešće to izgleda tako da se ostarjeli rockeri krevelje na sceni pokušavajući pokazati kako je sve ostalo isto, a često (uz časne izuzetke) čak niti ne odsviraju stvari kak spada.

Zbog gornjeg razmišljanja, odmah sam u glavi prekrižio gore navedeni poziv na koncert u Lisinskom. Onda sam sasvim slučajno saznao kaj je to Blackmore’s Night. Dakle, radi se o glazbenoj kooperaciji (inače i životnog para) Ritchie Blackmore-a i kantautorice Candice Night. Teško je u muzici ukratko definirati neki stil, no evo moje definicije – radi se o folk-rock bandu koji često koristi motive iz renesanse (što se dade vidjeti i iz njihovih scenskih nastupa)!

I zapravo ovak malo kaj sam poslušao, ne zvuči ni neinteresantno (možda za moj ukus previše renesanse). Dapače, preporučam poslušati zanimljiv cover legendarne pjesme Joan BaezDiamonds and Rust

Eto, ovo je kratka priča o tome kako izgled vara 🙂

Read Full Post »

I meni samom, a kamoli ne onima koji ovo čitaju teško će biti shvatiti zašto dok:

* pušim lulu (onu dugačku Gandalfovu uz koju je teško tipkati) sa vrhunskim Davidoff Flake Medallions

* slušam odličan CD Josh Ritter-a – “Golden Age of Radio”

svejedno pišem post o gornjem naslovu….

Dobro, kaj je je, ovaj blog nije baš o duhanu nego o muzici, pa zanemarite ovo o Davidoff-u, al bum se kad tad morao osvrnuti na Josh Rittera i taj genijalan album. No ne večeras.

U ovom postu riječ je o Sari.

Mnogi naravno znaju za Dylanovu pjesmu Sara sa albuma Desire iz 1975. Pretpostavljam da mnoge današnje veze mogu zahvaliti svoje postojanje inicijalnim šlatanjem na tu pjesmu.

Pjesma je posvećena gospođi Shirley Marlin Nozinsky, koja se udala (prvi put ne za Dylana, nego za fotografa g. Lownds-a i promijenila ime u Sara Lownds. Onda je, 1962., vozeći svoj MG (prema Wikipediji), dok tekući muž nije pazio, u Greenwich Village-u naišao guba Bob Dylan. Tako je (nećete vjerovati, i Dylan se morao upucavati) 1965. spomenuta gospođa postala gđa. Dylan (do 1977.)

Vratimo se sad pjesmi Sara sa albuma Desire iz 1977.
Jedna od kitica kaže:

I can still hear the sound of the Methodist bells
I had taken the cure and had just gotten through
staying up for days in the Chelsea Hotel
writingSad Eyed Lady Of The Lowlandsfor you

Sad konačno dolazimo na temu ovog posta, a to je pjesma “Sad Eyed Lady Of The Lowlands” sa albuma Blonde On Blonde iz 1966. Taj je album. btw, proglašen za deveti najbolji album svih vremena od časopisa Rolling Stone. (zanimljivo, Highway 61 Revisited je četvrti!).

E pa, ta pjesma je meni dok sam bio klinac bila najljepša ljubavna pjesma. Ono što je super je da je i dalje, 20 (ok, i pokoju više, al nebitno…) godina poslije, mislim kako je to najbolja Dylanova ljubavna pjesma. Čini mi se bez veze da ovdje postam riječi ili da ih komentiram, pa čak i da stavljam link s obzirom na popularnost izvođača.

Preporučujem slušanje, a guštanje i šlatanje partnera dolaze sami po sebi. Probajte.

Kog zanima, postoji čak i tribute site o Sari.

Btw, znate li tko pjeva prateće vokale na Desire? Evo razloga za postanje komentara!

Read Full Post »

Da, i to se događa. Evo par mojih priloga:

K.D. Lang – A Case of You (Joni Mitchell), album: Hymns of the 49th parallel 

Eva Cassidy – Fields of Gold (Sting), album: Live At Blues Alley

Madeleine Peyroux (pomaže K.D. Lang) – River (Joni Mitchell), album: Half the Perfect World

Glupo je bilo kaj pričat o ovim izvedbama. Treba sjest i poslušat,  to je to!

Read Full Post »

civiliansOvo će biti vrlo kratak post. Dakle, kada analiziram sve CDove koje sam slušao u 2008. i ocijenim liriku, produkciju, muziku te ukupni feeling albuma, onda nema sumnje – najbolji CD 2008 je CiviliansJoe Henry! A koja je najbolja pjesma s albuma? E to mi je već teže odabrati, pa ću ih navesti više:

Civilians, Civil War, Time Is A Lion, You Can’t Fail Me Now, Our Song (vjerojatno najbolja kritika tekućeg stanja u USA koju sam ikada čuo)

Btw, sve se pjesme mogu preslušati OVDJE

Ovo nije ploča koja se može slušati “usput” (npr. uz peglanje, ili sl…) mora se slušati pažljivo, dovoljno glasno a ne škodi imati uz sebe i knjižicu sa riječima i bar nešto u minibaru. Tada garantiram uspješan ulazak u svijet civila. No, ne preporučujem onima koji iz raznih razloga čuvaju jetru 🙂

Last.fm
http://www.last.fm/music/Joe+Henry

YouTube trailer za album
http://www.youtube.com/watch?v=DVLifoQtleo

Read Full Post »