Feeds:
Objave
Komentari

Posts Tagged ‘jazz’

Klub SC Zagreb, 5. Vip Zagreb Jazz Festival, 6.11.2009.

Branford Marsalis – saksofon
Eric Revis – bas
Justin Faulkner – bubnjevi
Joey Calderozzo – klavir

Kad sam ovog ljeta bio u Udinama na koncertu Bruce Springsteen-a doživio sam religiozno iskustvo. To je bilo vezano za rock. Večeras (6.11.2009.) to se ponovilo, ali u jazz-u.

Tešo mi je uopće reći što je bilo bolje – zvuk u dvorani kina SC (bravo Mario Mavrin!), solo svakog od genijalnih muzičara, dijelovi u kojem su dvojica ili trojica svirali istovremeno solo, ili pak solo nekog od članova banda. Dakako, treba istaknuti Branfordovu genijalnost ispred ostalih jer je on ipak vođa banda, ali izvođački gledano, ne sjećam se da sam ikad slušao band kojem su svi članovi bili toliko homogeno dobri kao večeras.

(više…)

Read Full Post »

5. VIP Zagreb Jazz Festival

Zahvaljujem Danieli na friškoj informaciji:

5.11. – Sonny Rollins – Lisinski, ulaznice se kupuju u Lisinskom (www.lisinski.hr)

6.11. – Branford Marsalis Quartet – Kino SC, ulaznice Aquarius CD Shop KLASIKA & JAZZ, Varšavska 11, ZG, t 01 6391 670

7.11. – Terence Blanchard Quinet – Kino SC, ulaznice Aquarius CD Shop KLASIKA & JAZZ, Varšavska 11, ZG, t 01 6391 670

Sve detalje (i eventualne izmjene) pogledajte na – http://www.zagrebjazzfestival.com

Puno sreće prilikom nabavke karata!

UPDATE 26.11.2009.

Počela prodaja karata. Aquarius CD Shop je kupnja na lokaciji, a Lisinski može i on-line! Lisinski on line shop Link

Read Full Post »

Madeleine Peyroux. Tko ne zna tko je ona, tko mu je kriv 🙂 Ta se kobna pogreška može jednostavno otkloniti u bilo kojoj prodavaonici Cd-a ili downloada muzike. Koji god njen album odaberete, nećete pogriješiti.

madeleineOvdje pričamo o novom albumu,  Bare Bones (2009). To je u potpunosti autorski album ove jazzy pjevačice. Sve ostalo je vrlo slično prethodnim albumima. Atmosfera lounge-a u trenucima kad se popodne pretvara u večer. U kojoj vam netko na uho šapće (tako ona pjeva) neku veselu zgodu, neku zanimljivu priču.

Album tek moram ozbiljnije proučiti, no na prvih par slušanja, apsolutno mi je najbolja pjesma “Something Grand”. Nažalost, ne nalazim niti jedno mjesto s kojeg bih Vam mogao dati link na pjesmu, jedino što imam je YouTube video sa live nastupa. To dakako nije ni blizu po kvaliteti originalne snimke, pa postam ovdje samo kao info…

Možda ima nešto na Last.fm?

Preporučujem album.

Read Full Post »

Moja je mama zvala Grace Kelly – “Grejsica” pa nisam odolio da to ime ne upotrijebim u naslovu. Zapravo da budem iskren, sve do nedjelje (ili je već bio ponedjeljak) kasno u noć nisam znao da ću slušati i Grejsicu, jer sam na Jazzarelli planirao slušati Patriciu Barber i Stacey Kent. No zahvaljujući odličnom after-partyu, slušao sam i nju. Pa krenimo redom.

Patricia Barber

Što se njenog nastupa tiče, mišljenja su podijeljena – jedni misle da je bila pijana (ili omamljena nekim drugim sredstvima), drugi da su njene scenske kretnje predmet osmišljenog ili pak spontanog scenskog nastupa, a treći da je ona malo “otišla na kvasinu”… Meni je osobno svejedno što je po stvari, ali činjenica je da sam u koncertu mogao znatno više uživati da sam, kao moja prijateljica Sanja, naprosto zatvorio oči ili samo ne gledao u nju… Zašto to govorim? Pa zato što je ona stalno radila neke neobične pokrete tijelom (pogotovo rukama) koji se po mojem “feelingu” nikako nisu slagali s muzikom koju su ona i/ili band tog trena svirali, pa sam se previše puta uhvatio da mi gledanje njenih pokreta skreće pažnju od muzike. Čudni pokreti rukama, stavljanje nogu na klavir (nije svirala nogama), grimase – dosta neobično. Moram priznati da mi se takvo nešto još nije dogodilo, a nije da nemam “koncerata u nogama”

A sad na muzički dio. Vrlo kratko, band ODLIČAN, ona dobra. Patricia em ima odličan glas em svira vrhunski, samo kad hoće, a mislim da joj se u ZG-u baš nije dalo. Nisam bio jedini (pozdrav Vjeranu) koji je primjetio kako je svako malo “predavala loptu” bandu umjesto da ona sama odradi solo. No svakako moram reći kako je koncert imao svojih odličnih momenata, meni najbolji – “White world” kojeg je sviraja na samom kraju.

Stacey Kent

Opet za mene nešto novo. Jazz pjevačica koja pridaje neuobičajenu količinu pažnje tekstovima svojih pjesama. Lingvistica po obrazovanju a jazzerica po profesiji, odlično spaja ta dva interesa. Način na koji ona uvodi publiku u pjesme, opisuje atmosferu i komentira liriku prije nego što je izvede, pokazuje svu dubinu te strasti. A kad krene pjevat, onda se osjeća kako odista recitira (naravno pjevajući). Svi koji me bolje poznaju, znaju dubinu moje strasti prema dobro uglazbljenoj lirici, pa nije čudo da sam jako zadovoljan sa Stacey već samo zbog toga.

Nemojte me krivo shvatiti – nije taj nastup bio kao da Rade Šerbedžija napravi jazz verziju “Ne daj se, Ines”, to je ozbiljan i jako, jako dobar vokalni jazz. Najveću količinu pjesama ne piše ona, već – muziku Jim Tomlinson (sax, vođa banda, i njen suprug) te Kazuo Ishiguro (tekst). Stacein band je bio OK, ne toliko tehnički dobar (što naravno nije dovoljan uvjet za dobar koncert u što smo se svi mogli 100 puta uvjeriti) kao band Patricie Barber, ali su bili nevjerojatno simpatični i vrlo usvirani.

Krajnji rezultat – njihova svirka – je bila vrlo ugodna. Ovako sa strane, čini se da se svi dobro zabavljaju i da kvalitetno surađuju. Cijeli je nastup bio pun optimizma, veselja nadolazećem proljeću i nabijen Staceinim emocijama koje je pokušala podijeliti s nama. Odličan koncert. Meni je najbolja bila izvedba “Breakfast On A Morning Tram” koja nije najbolja njena pjesma, ali ona misli da je, i tako je i izvodi 🙂

Zanimljivo je što o njenom glasu kažu u Bang & Olufsenu a što sam našao na njenom Facebook fan page-u

“Her voice is sometimes a whisper, sometimes a confiding murmur, sometimes an exhilarated exclamation; but whatever the idiom or the mood, individual listeners frequently feel that Stacey’s music was intended for their ears only.” – BANG & OLUFSEN

Finale i Grejsica

Konačno se dogodilo ono što godinama čekam! Da nakon koncerta (koji je završio oko 22) mogu otići nešto pojesti i popiti čašu (ili flašu?) dobrog pića. Uz to može svirati i jazz ili rock. Za ovu večer, to je jasno, bio jazz.

Zato svaka čast Šimetu i ostatku ekipe u klubu Gastronomada jer su napravili baš to. Bio je afterparty, naručili smo čvarke, salame, hladetinu i špek te pijuckali Malvaziju.. Onda sam skužio da se očekuju i jazzisti, što mi je OK, zapravo sam se nadao da ću moći čestitati Stacey uživo. No nije došla ona, došao je samo dio njenog banda ali i band Grace Kelly uključivši i nju.

Tako se mi već spremamo doma (blizu je ponoć) kad skužimo da zapravo počinje svirka. Bubnjar iz Stacey Kent banda, klavirist i basist od Grace Kelly i ona na sax-u.

Sad malo o Grace – ima 17 godina (rođena 1992), nije uskrsla (iako se bliži taj dan pa je sve moguće…) Grace Patricia Kelly, princeza od Monaka i nije supruga Rainiera III – već je Koreanka, (iz USA), i svira, piše i aranžira muziku.

Kad sam zadnji put bio skeptičan prema mladom jazzeru (ljeto 2008 Dubrovnik Festival – Eldar Djangirov, piano) bio sam JAKO u krivu, pa sam zato odlučio prekinuti tu praksu.

S obzirom da je njena svirka počela nakon što je društvo umanjilo količinu malvazija na svijetu za par, moguće je da sam bio upitnih moći percepcije, ali meni je ono kaj (i kako) je ona odsvirala bilo super. Naravno da je usporedba sa starijim kolegicama neprimjerena, ali to nije po sviračkom umjeću… Ako se negdje nađem i onda bude svirala, neću propustiti koncert, što preporučujem i vama.

Read Full Post »

Moram priznati da sam dosta uzbuđen. Prije svega treba pohvaliti organizaciju jer sam ove godine samo dva puta poljubio vrata blagajne ZKM-a, i u trećem dolasku uspio doći do karata. Bilo je to začudno jednostavno.

Ne samo to, već i nije bila situacija da je prvih 9 redova (od 12) rezervirano za sponzore, nego sam uspio dohvatiti čak i 5. red!

Čudo…

No, zašto sam se uopće trudio? Zašto sam za Patriciu Barber i Stacey Kent potrošio puno veću količinu truda i puno manju količinu novaca no za U2?

Pa vjerojatno zato jer me puno više vesele koncerti u manjim prostorima u kojima mogu dobro čuti muziku. A i malo sam odrastao, pa me više prenemaganje rock zvijezda ne fascinira kao prije.

Dakle, za Patriciu sam od poznatih znalaca čuo da je odlična, a za Stacey imam preporuku najcjenjenijeg kritičara – mene samog 🙂

Prije 2 godine, često sam vrtio suprugu od Elvis Costella (ajd baš da vidimo znate li tko je to) a u posljednje vrijeme, ako želim slušati jazz ili jazzy ženski vokal, onda su to često Madeleine Peyroux ili Stacey Kent.

Nije čudno da sam onda bio nemalo (pozitivno) iznenađen kad sam saznao da nam u susjedstvo stiže Stacey. To je skoro kao da je došla Holly Cole i da je odlučila napraviti kompletnu izvedbu svog albuma “Dark Dear Heart” u kojem pjeva covere Tom Waits-a.

Možda je to zanimljiva ideja za Jazzarellu 2010., a do tad, spremimo se na hedonizam!

Read Full Post »

billfrissel-sNe mogu se odlučiti je li ovo bio film sa najboljom živom muzikom koju sam slušao ili je to bio koncert sa najbolje sinhroniziranim pratećim videom. No jedno je sigurno – koncert (ii film?) Bill Frisell-a na N.O. Jazz festivalu 2008 održan 10.11.2008. u Kinu SC u Zagrebu će još dugo ostati u mom sječanju. I kao vrsta događaja, i kao odličan koncert, i kao nešto novo što još nisam vidio.

Malo detalja…

Naime na početku koncerta vidio sam da Bill ima veliki LCD ispred sebe. Mislio sam si – kaj ima tak veliki display za note? Jer tekstovi mu ne trebaju – koliko znam ne pjeva…

Onda sam skužio. Ne samo da to treba njemu već svim članovima banda, jer oni doslovce sviraju svoju verziju muzike za filmove. Filmovi su animirani filmovi o mačku Frank-u, te par nijemih filmova, jedan sa Borisom Karloffom (modificirani “The Bells”) i dva sa Buster Keatonom – “High Sign” i “One Week”.

FIlmovi su malo “heavy” – mačak i B. Karloff, a Buster je kao Buster – super smiješan! No ono što je bitno je da je muzika sinhronizirana savršeno! Pukne puška i zvoni zvono, a bubnjar to odradi u savršenom ritmu! Isto vrijedi i za gitaru i bas u nekim drugim prilikama.

Na kraju sam se već totalno izgubio jer nisam niti u potpunosti gledao film, niti sam mogao slušati samo muziku – naprosto ušao sam u jedan “treći svijet” koji se nalazi negdje između a prožet je asocijacijama i filmova i muzike.

BRAVO Bill, bilo je zanimljivo!

I naravno – BRAVO organizatorima N.O. Jazz festivala.

Read Full Post »

brad-mCitirat ću jednog svog prijatelja, inače poznatog ZG muzičara. To je fraza koju on koristi nakon što se dobro zabavimo, dobro najedemo ili napijemo, ili pak nakon što poslušamo dobru muziku. Dakle, on takve događaje poprati sa: “TAK SE ŠAJBA!!!”

E pa evo, poruka za Brada od mene – dečki, tak se šajba!

Brad Mehldau Trio su:
Brad Mehldau / piano, Larry Grenadier / bass, Jeff Ballard / drums

Suptilno, decentno, a vrhunski odsvirano. Fantastičan osjećaj za dinamiku svakog instrumenta, odlična međuigra instrumenata, inspirirane solo dionice….

Svi članovi tria su odlični. Moram priznati da sam imao lagane sumnje prema bubnjaru tijekom njegovog prvog sola, ali kasnije sam u potpunosti promijenio mišljenje, valjda se samo trebao “ugrijati”. Super mi je kad tiho ali brzim tempom prati solo klavir ili bas. Basista i njegove solo dionice su vrlo interesantne jer se uvijek trudi uz sviranje melodije ostati i u ritmu povremenim prelaskom sa visokog sola na dublji bas, a pri tom mu često pomaže i Brad. Bradov solo je stvarno super, moram priznati da mi se on nakon ovog koncerta sigurno uvrstio na top 10 listu jazz pijanista. Zapravo, puno više od sola, sviđa mi se kad sviraju svi zajedno, mislim da su savršeno uigrani, kako muzički a tako i po feelingu.

Svi sviraju bez nekog posebnog afektiranja, potpuno cool. Zapravo kad ih se istovremeno gleda i sluša, nekako je neobično (na dobar način), naime, muzika luduje, a oni kao da su negdje drugdje. Iznimna lakoća muziciranja koja je svojstvena velikima. Tu se posebno ističe Brad Mehldau koji ima tu jednu svoju “iskrivljenu” pozu na klaviru, i koji na trenutke izgleda kao da se ne pokreće (ak mu se ne gledaju prsti).

Ovaj je koncert bio pravo osvježenje ovog festivala jer je bio takav da se ne plovi na staroj slavi i skriva iza prošlih uspjeha. Brad Mehdlau Trio je band današnjice koji odlično svira i koji uživa u tome. Posljedično, zbog toga u koncertu uživa i publika. 

Nemam ja ništa protiv toga da s vremena na vrijeme vidim i one koji na temelju stare slave i vrhunske tehnike pokažu što znaju. Ali to se ipak razlikuje jer oni mi daju informaciju o muzici, a Brad Mehldau i njemu slični mi daju muziku samu!

Read Full Post »

Older Posts »