Feeds:
Objave
Komentari

Posts Tagged ‘Muzika’

I meni samom, a kamoli ne onima koji ovo čitaju teško će biti shvatiti zašto dok:

* pušim lulu (onu dugačku Gandalfovu uz koju je teško tipkati) sa vrhunskim Davidoff Flake Medallions

* slušam odličan CD Josh Ritter-a – “Golden Age of Radio”

svejedno pišem post o gornjem naslovu….

Dobro, kaj je je, ovaj blog nije baš o duhanu nego o muzici, pa zanemarite ovo o Davidoff-u, al bum se kad tad morao osvrnuti na Josh Rittera i taj genijalan album. No ne večeras.

U ovom postu riječ je o Sari.

Mnogi naravno znaju za Dylanovu pjesmu Sara sa albuma Desire iz 1975. Pretpostavljam da mnoge današnje veze mogu zahvaliti svoje postojanje inicijalnim šlatanjem na tu pjesmu.

Pjesma je posvećena gospođi Shirley Marlin Nozinsky, koja se udala (prvi put ne za Dylana, nego za fotografa g. Lownds-a i promijenila ime u Sara Lownds. Onda je, 1962., vozeći svoj MG (prema Wikipediji), dok tekući muž nije pazio, u Greenwich Village-u naišao guba Bob Dylan. Tako je (nećete vjerovati, i Dylan se morao upucavati) 1965. spomenuta gospođa postala gđa. Dylan (do 1977.)

Vratimo se sad pjesmi Sara sa albuma Desire iz 1977.
Jedna od kitica kaže:

I can still hear the sound of the Methodist bells
I had taken the cure and had just gotten through
staying up for days in the Chelsea Hotel
writingSad Eyed Lady Of The Lowlandsfor you

Sad konačno dolazimo na temu ovog posta, a to je pjesma “Sad Eyed Lady Of The Lowlands” sa albuma Blonde On Blonde iz 1966. Taj je album. btw, proglašen za deveti najbolji album svih vremena od časopisa Rolling Stone. (zanimljivo, Highway 61 Revisited je četvrti!).

E pa, ta pjesma je meni dok sam bio klinac bila najljepša ljubavna pjesma. Ono što je super je da je i dalje, 20 (ok, i pokoju više, al nebitno…) godina poslije, mislim kako je to najbolja Dylanova ljubavna pjesma. Čini mi se bez veze da ovdje postam riječi ili da ih komentiram, pa čak i da stavljam link s obzirom na popularnost izvođača.

Preporučujem slušanje, a guštanje i šlatanje partnera dolaze sami po sebi. Probajte.

Kog zanima, postoji čak i tribute site o Sari.

Btw, znate li tko pjeva prateće vokale na Desire? Evo razloga za postanje komentara!

Read Full Post »

Da, i to se događa. Evo par mojih priloga:

K.D. Lang – A Case of You (Joni Mitchell), album: Hymns of the 49th parallel 

Eva Cassidy – Fields of Gold (Sting), album: Live At Blues Alley

Madeleine Peyroux (pomaže K.D. Lang) – River (Joni Mitchell), album: Half the Perfect World

Glupo je bilo kaj pričat o ovim izvedbama. Treba sjest i poslušat,  to je to!

Read Full Post »

civiliansOvo će biti vrlo kratak post. Dakle, kada analiziram sve CDove koje sam slušao u 2008. i ocijenim liriku, produkciju, muziku te ukupni feeling albuma, onda nema sumnje – najbolji CD 2008 je CiviliansJoe Henry! A koja je najbolja pjesma s albuma? E to mi je već teže odabrati, pa ću ih navesti više:

Civilians, Civil War, Time Is A Lion, You Can’t Fail Me Now, Our Song (vjerojatno najbolja kritika tekućeg stanja u USA koju sam ikada čuo)

Btw, sve se pjesme mogu preslušati OVDJE

Ovo nije ploča koja se može slušati “usput” (npr. uz peglanje, ili sl…) mora se slušati pažljivo, dovoljno glasno a ne škodi imati uz sebe i knjižicu sa riječima i bar nešto u minibaru. Tada garantiram uspješan ulazak u svijet civila. No, ne preporučujem onima koji iz raznih razloga čuvaju jetru 🙂

Last.fm
http://www.last.fm/music/Joe+Henry

YouTube trailer za album
http://www.youtube.com/watch?v=DVLifoQtleo

Read Full Post »

Razglas kao da je organizirala Grupa TNT, el. gitara konstantno i IRITANTNO zuji, a čak na trenutke i el. klavir odlazi u distorziju. Dakle, loše. Puno lošije no inače u &TD-u.

Predgrupa talijanski kantautor Cesare Basile- ništa posebno, B.O. rekli bi doktori, a pogotovo bez veze što je to talijanski kantautor koji pjeva pjesme, normalno, na talijanskom kojeg nitko (ili najveći broj posjetitelja) ne razumije. Pa takav tip pjesama onda obično nema baš smisla, kao što to nije imao niti sada. Kao da Dylana ili L. Cohena, ili slične sluša netko tko ne razumije engleski i kaže da uživa (naravno osim ako se ne pokušava upucati frajeru pored sebe koji to svira, ali to je druga priča iz drugog vremena) 🙂

Radi li se tu o nekakvoj novoj modi? Tako su davili i na početku koncerta Conor Oberst-a – brate što je previše previše je…. Sad kad malo razmislim i na posljednja dva koncerta CryBabiesa su predgrupe svirale predugo… Očito, radi se o trendu 😦

OK, i onda je konačno došao Robert Fisher i sve je postalo dobro (ali ne odmah zahvaljujući Cecileu).  Makar su muzičari bili isti kao na predgrupi, gle čuda, pjesme su bile puno bolje! Taj čovjek stvarno ima odličan glas i priličan broj dobrih pjesama. Bilo ih je malo sa albuma “Pilgrim Road” kao i onih starijih te široj publici poznatijih.

Moram ipak primjetiti da je Robert baš mogao izabrati i bolji band. Nakon odlične produkcije i svirke na “Pilgrim Road” čovjek se razmazi…

Nepretenciozan nastup, mahom žalosne ali lijepe pjesme. Idem spavat zadovoljan. Sa “Pilgrim Road-om” v žepu. Čini se da mu se sviđa Zagreb, pa s veseljem očekujem naš četvrti susret.

Read Full Post »

Cape Canaveral

Cape Canaveral je prva pjesma na albumu “Conor Oberst” iz 2008. Conor  ima praksu da lokacije snimanja albuma koristi i kao inspiraciju za sam sadržaj.

Prošli aconoroberst_bp-jpglbum kojeg je snimio pod svojim aliasom “Bright Eyes” zove se Cassadaga prema spiritualističkom kampu u Floridi . Album “Conor Oberst” je snimljen u meksičkom gradu Tepoztlán gdje je, prema legendi, rođen asteški pernati zmijski bog Quetzalcoatl. Interesantno, i prateći band na albumu se zove “Mystic Valey Band”.

Ok, ajmo sad sa trivie na samu pjesmu – Super uvodna pjesma albuma koja je mi je odlično zvučala uživo nedavno u Zagrebu. Radi se o meditaciji na temu poznate misije na mjesec iz 1969. Pri tom se spominje lik sa totema, Sokrat, padobranski snovi, sućut iz kutije za cipele, “poltergeist love”,… Radi se o kolekciji slika (slično kao što radi Dylan) koju nije jednostavno prepričati, naprosto morate poslušati pjesmu pa ćete osjetiti ono o čemu govorim.

(više…)

Read Full Post »

Baš sam sad saznao, WGC nastupaju u Teatru &TD 3.12.2008.

Uvijek se čudim kako takve super poslastice jedva napune mali prostor kao što je &TD, no osobno, meni je tako i puno bolje jer je gušt slušanja u malom prostoru puno veći a cijela atmosfera intimnija!

Karte se kupuju u Dirty Old Shop-u (Tratinska 33 ) i na blagajni Teatra &TD.

Vidmo se.

ISPRAVKA – 29.11.2008. – Karte su najavljene za prodaju na gore navedenim mjestima ali ih na dan gotovih jela oko 12h još nije bio. I teta u Teatru &TD i zauzeto osoblje Dirty Old Shop-a su rekli kako karte još nisu dobili. Kad će, ne zna se….

ISPRAVKA – 1.12.2008. Karte su u prodaji na gore spomenutim mjestima.

Read Full Post »

Prvo je ljubovao sa djevojkom sa obale Crvene rijeke, a sad prelazi zelenu planinu….

Ne, ne radi se o studentu slikarstva (makar, koliko vidim nije da ne zna slikati – pogledajte OVDJE ), već o sad već prilično starom, ali po meni i dalje odličnom – Bob Dylanu

greenmountain

U ovom postu, ističem pjesmu “‘Cross The Green Mountain” koja je zapravo napravljena kao muzika za film “Gods and Generals” iz 2003., a nalazi se i na albumu “Tell Tale Signs” iz 2008.

Predapokaliptična pjesma u kojoj se “miriše” kraj. Pitanje je samo je li riječ o kraju epohe, života ili svijeta! Istovremeno, to je pjesma koju pjeva čovjek koji je totalno pomiren sa sobom, svojom okolinom i onime što je i što nije napravio. U filmu, ta pjesma ilustrira ludilo rata, pa se spominje “nešto” što je došlo iz mora pa pomelo zemlju bogatih i slobodnih, pa kasnije “osvetnički Bog”, pa zatim i posljednji sat posljednjeg dana posljednje godine.

(više…)

Read Full Post »

billfrissel-sNe mogu se odlučiti je li ovo bio film sa najboljom živom muzikom koju sam slušao ili je to bio koncert sa najbolje sinhroniziranim pratećim videom. No jedno je sigurno – koncert (ii film?) Bill Frisell-a na N.O. Jazz festivalu 2008 održan 10.11.2008. u Kinu SC u Zagrebu će još dugo ostati u mom sječanju. I kao vrsta događaja, i kao odličan koncert, i kao nešto novo što još nisam vidio.

Malo detalja…

Naime na početku koncerta vidio sam da Bill ima veliki LCD ispred sebe. Mislio sam si – kaj ima tak veliki display za note? Jer tekstovi mu ne trebaju – koliko znam ne pjeva…

Onda sam skužio. Ne samo da to treba njemu već svim članovima banda, jer oni doslovce sviraju svoju verziju muzike za filmove. Filmovi su animirani filmovi o mačku Frank-u, te par nijemih filmova, jedan sa Borisom Karloffom (modificirani “The Bells”) i dva sa Buster Keatonom – “High Sign” i “One Week”.

FIlmovi su malo “heavy” – mačak i B. Karloff, a Buster je kao Buster – super smiješan! No ono što je bitno je da je muzika sinhronizirana savršeno! Pukne puška i zvoni zvono, a bubnjar to odradi u savršenom ritmu! Isto vrijedi i za gitaru i bas u nekim drugim prilikama.

Na kraju sam se već totalno izgubio jer nisam niti u potpunosti gledao film, niti sam mogao slušati samo muziku – naprosto ušao sam u jedan “treći svijet” koji se nalazi negdje između a prožet je asocijacijama i filmova i muzike.

BRAVO Bill, bilo je zanimljivo!

I naravno – BRAVO organizatorima N.O. Jazz festivala.

Read Full Post »

Zvuči kao u nekom western-u, nije li? Kao npr. djevojka istočno od Pekosa, ili tak nekaj… I stvarno, Google kaže kako ima više Crvenih Rijeka u USA. Jedna Crvena Rijeka (sjeverna) teče Dolinom Crvene Rijeke i granicom između Minnesote i Sjeverne Dakote dok na kraju ne dođe do Kanade (Manitoba) i utječe u jezero Winnipeg, a druga je pritoka Missisipija koja teče između Texasa i Oklahome. O kojoj se radi u ovoj pjesmi? Iskreno, nemam blage veze, a mislim da nije niti važno.

Svatko od nas u svom životu valjda ima jednu djevojku sa obale Crvene Rijeke bez obzira je li ta rijeka u USA, ili se radi o nekom bregu u Zagorju, rijeci ili jezeru ili pak nekoj skrovitoj plaži na Jadranu.

Svatko ima nekoga koga je bezuspješno snubio bez izgleda, obožavao iz daljine, beznadežno zapričavao, glumio prijatelja ( 🙂 ), slao cvijeće, smišljao poklone, trpio prijateljice, išao na mjesta koja ne želi, pokrio se plahtom i radio što ne smije, slušao jedne te iste patetične pjesme, cugao preko mjere,….

(više…)

Read Full Post »

Što su to Carpetbaggers-i? To je US termin za ljude koji pokušavaju stvoriti političku i/ili ekonomsku dobit u područjima koja nisu njihova prirodna, bilo tematski, bilo geografski! 

Znate li za neke primjere takvih ljudi u našoj zemlji? U Zagrebu možda? Za neke koji su fulali i lokaciju i kulturno povijesni okoliš?

Dakle, kao što se iz naslova može pretpostaviti, Amazon je konačno isporučio album Jenny Lewis“Acid Tongue”. Komentari? Zasad ih nema puno, ali nekako mi se čini da će ovaj album doći u onu kategoriju albuma koji mi se svide na n-to slušanje. To je dakako, pohvala za sam album, no od Jenny Lewis nisam ništa manje niti očekivao. Fora mi je i oprema CD-a, najobičniji kartonski “sleeve”, a unutra CD i 4 crno bijele fotografije banda.

Evo dakle, u ovom postu preporučujem pjesmu “Carpetbaggers” u kojoj je gostujući umjetnik Elvis Costello. Možete je poslušati tako da dođete na njen site na MySpace-u, pa tamo odaberete pjesmu po imenu. Moram priznati da mi se muški glas na prvo slušanje učinio poznatim, ali nisam mogao točno odrediti tko, možda zato jer njih dvoje nisam baš očekivao zajedno, no kad sam pročitao popis muzičara, onda sam si mislio – “kak to ranije nisam skužio”… U svakom slučaju, super cool odsviran i po meni minimalistički (a opet dobro) produciran album. Što se mene tiče, nek Jenny što manje radi s svojim bandom Rilo Kiley, a što više sama!

Uživajte u pjesmi, a možda Milan, Duško i ekipa odluče pozvati Jenny na slijedeću kulturnu jesen u Zagrebu, kad je već spjevala pjesmu o njima!

Kog zanima evo i link na tekst – Carpetbaggers Lyrics

Evo i link na more info o Jenny – IMEEM

Read Full Post »

Older Posts »