Feeds:
Objave
Komentari

Posts Tagged ‘ženski’

Moja je mama zvala Grace Kelly – “Grejsica” pa nisam odolio da to ime ne upotrijebim u naslovu. Zapravo da budem iskren, sve do nedjelje (ili je već bio ponedjeljak) kasno u noć nisam znao da ću slušati i Grejsicu, jer sam na Jazzarelli planirao slušati Patriciu Barber i Stacey Kent. No zahvaljujući odličnom after-partyu, slušao sam i nju. Pa krenimo redom.

Patricia Barber

Što se njenog nastupa tiče, mišljenja su podijeljena – jedni misle da je bila pijana (ili omamljena nekim drugim sredstvima), drugi da su njene scenske kretnje predmet osmišljenog ili pak spontanog scenskog nastupa, a treći da je ona malo “otišla na kvasinu”… Meni je osobno svejedno što je po stvari, ali činjenica je da sam u koncertu mogao znatno više uživati da sam, kao moja prijateljica Sanja, naprosto zatvorio oči ili samo ne gledao u nju… Zašto to govorim? Pa zato što je ona stalno radila neke neobične pokrete tijelom (pogotovo rukama) koji se po mojem “feelingu” nikako nisu slagali s muzikom koju su ona i/ili band tog trena svirali, pa sam se previše puta uhvatio da mi gledanje njenih pokreta skreće pažnju od muzike. Čudni pokreti rukama, stavljanje nogu na klavir (nije svirala nogama), grimase – dosta neobično. Moram priznati da mi se takvo nešto još nije dogodilo, a nije da nemam “koncerata u nogama”

A sad na muzički dio. Vrlo kratko, band ODLIČAN, ona dobra. Patricia em ima odličan glas em svira vrhunski, samo kad hoće, a mislim da joj se u ZG-u baš nije dalo. Nisam bio jedini (pozdrav Vjeranu) koji je primjetio kako je svako malo “predavala loptu” bandu umjesto da ona sama odradi solo. No svakako moram reći kako je koncert imao svojih odličnih momenata, meni najbolji – “White world” kojeg je sviraja na samom kraju.

Stacey Kent

Opet za mene nešto novo. Jazz pjevačica koja pridaje neuobičajenu količinu pažnje tekstovima svojih pjesama. Lingvistica po obrazovanju a jazzerica po profesiji, odlično spaja ta dva interesa. Način na koji ona uvodi publiku u pjesme, opisuje atmosferu i komentira liriku prije nego što je izvede, pokazuje svu dubinu te strasti. A kad krene pjevat, onda se osjeća kako odista recitira (naravno pjevajući). Svi koji me bolje poznaju, znaju dubinu moje strasti prema dobro uglazbljenoj lirici, pa nije čudo da sam jako zadovoljan sa Stacey već samo zbog toga.

Nemojte me krivo shvatiti – nije taj nastup bio kao da Rade Šerbedžija napravi jazz verziju “Ne daj se, Ines”, to je ozbiljan i jako, jako dobar vokalni jazz. Najveću količinu pjesama ne piše ona, već – muziku Jim Tomlinson (sax, vođa banda, i njen suprug) te Kazuo Ishiguro (tekst). Stacein band je bio OK, ne toliko tehnički dobar (što naravno nije dovoljan uvjet za dobar koncert u što smo se svi mogli 100 puta uvjeriti) kao band Patricie Barber, ali su bili nevjerojatno simpatični i vrlo usvirani.

Krajnji rezultat – njihova svirka – je bila vrlo ugodna. Ovako sa strane, čini se da se svi dobro zabavljaju i da kvalitetno surađuju. Cijeli je nastup bio pun optimizma, veselja nadolazećem proljeću i nabijen Staceinim emocijama koje je pokušala podijeliti s nama. Odličan koncert. Meni je najbolja bila izvedba “Breakfast On A Morning Tram” koja nije najbolja njena pjesma, ali ona misli da je, i tako je i izvodi 🙂

Zanimljivo je što o njenom glasu kažu u Bang & Olufsenu a što sam našao na njenom Facebook fan page-u

“Her voice is sometimes a whisper, sometimes a confiding murmur, sometimes an exhilarated exclamation; but whatever the idiom or the mood, individual listeners frequently feel that Stacey’s music was intended for their ears only.” – BANG & OLUFSEN

Finale i Grejsica

Konačno se dogodilo ono što godinama čekam! Da nakon koncerta (koji je završio oko 22) mogu otići nešto pojesti i popiti čašu (ili flašu?) dobrog pića. Uz to može svirati i jazz ili rock. Za ovu večer, to je jasno, bio jazz.

Zato svaka čast Šimetu i ostatku ekipe u klubu Gastronomada jer su napravili baš to. Bio je afterparty, naručili smo čvarke, salame, hladetinu i špek te pijuckali Malvaziju.. Onda sam skužio da se očekuju i jazzisti, što mi je OK, zapravo sam se nadao da ću moći čestitati Stacey uživo. No nije došla ona, došao je samo dio njenog banda ali i band Grace Kelly uključivši i nju.

Tako se mi već spremamo doma (blizu je ponoć) kad skužimo da zapravo počinje svirka. Bubnjar iz Stacey Kent banda, klavirist i basist od Grace Kelly i ona na sax-u.

Sad malo o Grace – ima 17 godina (rođena 1992), nije uskrsla (iako se bliži taj dan pa je sve moguće…) Grace Patricia Kelly, princeza od Monaka i nije supruga Rainiera III – već je Koreanka, (iz USA), i svira, piše i aranžira muziku.

Kad sam zadnji put bio skeptičan prema mladom jazzeru (ljeto 2008 Dubrovnik Festival – Eldar Djangirov, piano) bio sam JAKO u krivu, pa sam zato odlučio prekinuti tu praksu.

S obzirom da je njena svirka počela nakon što je društvo umanjilo količinu malvazija na svijetu za par, moguće je da sam bio upitnih moći percepcije, ali meni je ono kaj (i kako) je ona odsvirala bilo super. Naravno da je usporedba sa starijim kolegicama neprimjerena, ali to nije po sviračkom umjeću… Ako se negdje nađem i onda bude svirala, neću propustiti koncert, što preporučujem i vama.

Oglasi

Read Full Post »